Drugi o nama – tekst novinske agencije Srna o vazdušnom saobraćaju

Kroz vazdušni prostor Srbije dnevno prođe i do 2.500 aviona i nijedna letjelica ne prođe neprimjećena.

Drugi o nama – tekst novinske agencije Srna o vazdušnom saobraćaju

25.06.2013

BEOGRAD, 21. JUN /SRNA/ – Kroz vazdušni prostor Srbije dnevno prođe i do 2.500 aviona i nijedna letjelica ne prođe neprimjećena pa stoga nisu opravdana strahovanja da “neobilježeni” avioni ispuštaju otrovne supstance kojima zaprašuju stanovništvo i prirodu, kažu stručnjaci i nadležne službe.

Prema teorijama koje se pojavljuju u medijma, avioni koji za sobom ostavljaju dugotrajan bijeli trag, koriste se za eksperimentisanje zemljinom atmosferom, a kada supstance iz tih oblaka  padne na zemlju, pretvaraju se u bijelu paučinu i izazivaju teška oboljenja.

Zagovornici ove teorije, rasprostranjene kod nas i u svijetu, kao jedan od najčešćih dokaza ističu da je trag iza nekih aviona na nebu neobično širok i da ostaje upadljivo dugo.

Međutim, kako ističu stručnjaci, tragovi koje vidimo iza aviona na mlazni pogon su kondenzovana vodena para sa izduvnim gasovima, a razlika u obliku i veličini je normalna pojava, jer lete na različitim visinama.

Šef Odsjeka za vazdušni saobraćaj i transport na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu Slobodan Gvozdenović objašnjava za Srnu da na visinama na kojima lete avioni, a to je oko 11 kilometara, temperatura vazduha iznosi oko minus 54 stepena.

U takvo okruženje iz motora aviona kao posljedica sagorjevanja kerozina izlaze izduvni gasovi koji dostižu  temperaturu plus 250 do 300 stepeni, pa, kako navodi profesor Gvozdenović, dolazi do kondenzovanja ugljenvodonika i stvara se vodena para.

Budući da vazduh opstrujava oko krila aviona, stvaraju se vrtlozi, koje sa zemlje vidimo kao bijele trake. Oblik im zavisi od visine, vjetra, vlage i temperature, a jasnije se vide kada je vazduh suvlji.

Profesor Gvozdenović međutim ističe da nije problem ono što vidimo, nego ono što ne vidimo i što nema veze sa teorijama zavjere, a to je emisija štetnih gasova karakteristična za avionski saobraćaj u cijelom svijetu.

“Jedan kilogram sagorelog goriva za avionske motore – kerozina proizvodi 3,2 kilograma ugljen monoksida koji zajedno i sa drugim jedinjenjima jeste štetan i doprinosi fenomenu “staklene bašte” i pretjeranom zagrevanju planete”, rekao je Gvozdenović u izjavi za Srnu.

Ispuštanje sadržaja mokrog čvora i u vazduhu je zabranjeno i to se radi isključuvo na zemlji, a jedino što je dopušteno da se ispusti u vazduhu to je mala količina goriva iz bezbjednosnih razloga u vanrednim situacijama.

“Ako na avionu koji na primer, poleti iz Banjaluke za Beograd dođe do nekog kvara  zbog kojeg mora odmah da se vrati u Banjaluku, on ne bi smeo, ukoliko je velika težina, da sleti sa istom težinom. Naime avion je konstruisan tako da napravi let i potroši gorivo i sleti sa težinom manjom od početne. U tom slučaju je moguće da se na propisanoj visini od najmanje 6.000 metara izbaci jedna mala količina goriva izbaci iz rezervoara da bi avion mogao bezbedno da sleti , ali to se dešava vrlo retko”, objasnio je Gvozdenović.

Iz Direktorata civilnog vazduhoplovstva, koje vodi računa o bezbjednosti vazdušnog saobraćaja, Srni je rečeno da je proteklih godina bilo svega nekoliko prijava građana i nekih ekoloških udruženja da su u nekim mjestima vidjeli sumnjive bijele tragove na nebu, a od početka ove godine nijedna.

Sve prijave Direktorat je provjerio, ali je u saradnji sa agencijom za kontrolu letenja utvrđeno da nije bilo neprijavljenih, sumnjivih ili nepoznatih letjelica, kao ni saznanja da je neko izbacivao praškaste materije. Letjelice koje su građani registrovali kao sumnjive  bili su uglavnom putnički avioni.

U Kontroli letenja Srbije i Crne Gore u Beogradu, koja kontroliše vazdušni prostor Crne Gore, Srbije i 55 odsto vazdušnog prostora BiH iznad 29.500 fita /približno devet kilometara/ ističu da je frekvencija vazdušnog saobraćaja danas drastično veća nego prije deset godina.

„Gustina saobraćaja u ovom delu Evrope je skoro na nivou najrazvijenijeg dela Evrope, a što se tiče regiona, nešto više vazduhoplova ima isti kontrola leta u Budimpešti, dok su ostali centri u ovom regionu manje opterećeni nego centar u Beogradu“, rekao je Srni direktor Oblasne konrole letenja Srbije i Crne Gore Bruno Genal.

Sada, kada je sredina juna, kako objašnjava Genal, vikendima našim vazdušnim prostorom prođe 2.100 do 2.200 aviona dnevno, a u najjopterećenijim periodima dana 150 do 140 aviona na sat.

Sredinom jula i kasnije u avgustu to bude preko 2.500 aviona dnevno, odnosno i do 200 aviona na sat.

On navodi da 89 odsto aviona čine avoni u preletu, a 11 odsto su poletanja i sletanja na  područne aerodrome ili u aerodrome koji su u blizini granica, kao što su Skoplje, Dubrovnik, Tirana, Temišvar Budimpešta.

„Svaki avion koji uđe u vazdušni prostor u našoj nadležnosti prvo je najavljen, a s druge strane je i prijavljen nadležnim vojnim organima i apsolutno nema ulaska bez kontrole. Avion je obavezno na radio – vezi sa nama, znači mi s njim imamo radarski i radio kontakt, a sa druge strane njegov plan leta je poznat i svim susednim kontrolama letenja“, ističe Genal.

Ukoliko bi neko ušao u vazdušni prostor zemlje, a ne bi htio da uspostavi radio – kontakt, Genal objašnjava da ga Kontrola leta vidi na radaru i ako je neprijavljen, postoji procedura sa nadležnim vojnim organima.

„Ne sećam se da je takvog slučaja“, zaključio je Genal.